Mi smo zečići.
Najstariji smo u vrtiću.
Još malo i poći ćemo u školu.
Družimo se još od jaslica i dobro znamo što je to ljubav.
Ivan: Kad mami dam cvijet, a ona plače od sreće.
Hrvoje: Kad ti srce brzo kuca.
Luka: Kad netko plače, a ti ga zagrliš.
Matija: Kad se mama i tata vole.
Noella: Kad nekog zagrliš i usrećiš.
Bliži se Valentinovo i mi marljivo izrađujemo ukrase i male darove za naše male – velike simpatije.
Ukrašavali smo srca od papira i načinili puno licitarskih srca.
Bojali smo tanjuriće od papira i ukrašavali ih raznovrsnim trakicama.
Ponijet ćemo ih kući i ukrasiti svoju sobu.
Načinili smo male torbice u koje možemo staviti sitne darove.
Svake godine za Valentinovo organiziramo „ples srca“. Pobjednički par dobit će simboličan dar.
Slažući parove za ples, došli smo do vrlo zanimljivih „saznanja“:
ovci je par – divokoza
kozi – kozo, kozlić
pas – psica, pasica
vrabac – vrabica, vrabčina, vrana
zec – zekica
konj – konjica, koba
Iz naše sobe čuje se pjesma koju uvijek rado pjevamo:
„uvijek netko nekoga voli…“
Odgojiteljice: Zdenka Borjanić i Marica Uzelac